BikeMyDay.com

Donosimo vam još jedan zanimljiv intervju od našeg lege, poznatog osječkog biciklista i šaljivdžije.

 

Običan čovjek nimalo običnog imena.

Tipičan biciklist netipične visine.

Onaj koji je ostvario dječački san.

Onaj koji je krizi srednjih godina rekao NE.

Lega.

Biciklisti i biciklistice,

we proudly present you…

Elio Benelli!

 

Tko je Elio Benelli?

Običan, svakodnevni čovjek. Ne znam što bih ti još rekao. (Elio započinje intervju izrazito skroman) Vidi, gledaj. Ništa, radim kao vozač i u biti je to dosta teško spojiti sa sportom. Kod ovog poslodavca gdje sam sad, mislim se zadržati do mirovine jer sam kod njega našao sluha za svoje treninge i utrke te onda to sve ima nekog smisla. Nema šanse da bih u tom vozačkom fahu radio nešto drugo.

S koliko si godina prvi put sjeo na bic i zapedalirao?

Ajme, ne znam. Možda jedno 4-5. Što ja znam. Rušio sam se po dvorištu, ali nisam odustajao. Moj prvi bicikl bio je plavi i zvao se-Univerzal, što god to značilo.

Koliko bicikala trenutačno imaš?

Trenutačno koristim dva, ali onog drugog dijelim sa kćerkom, i jedan brdski. (Elio trenutačno ima tri bicikla).

Zašto ne voziš ovaj s kojim si došao? (Elio je došao s biciklom marke Wilier)

Ovaj nitko ne vozi osim mene.

Aha, pa sic je jedno pet metara od zemlje…

Ovaj je baš po broju, za moju visinu.

Koliko si visok?

93 iznad metra. Nisam baš tipičan biciklist. Oni su obično manji i mršaviji. Sve to ima znaš…kako bih ti rekao…Konstitucija ti određuje kakav si vozač u biciklizmu. Ako si mal i mršav imaš predispozicije da budeš dobar u brdu, ako si krakat i malo jači onda u kronometru i tamo gdje je bitan tempo. Ja znam da nisam brdski vozač.

Koliko si bicikala imao do sada?

Pa, ne znam. Desetak. Mislim, kužiš. Nisam od likova koji tjeraju neku modu. Vozio sam onog aluminijskog LeMond-a jedno četiri godine. Meni je bio dobar…mislim ovo je bolji bicikl (Wilier), tu nemamo što pričati, ali to osjetiš tek kada možeš „ići“. To je isto kao kada netko kupi one duboke kotače za brzinu, kao sune, i onda vozi 30km/h pa kažeš – osjetiš? Normalno da ne osjetiš, mutante! Zato što je to napravljeno za-brzinu. Efekt aerodinamike na tom kotaču je preko 40km/h kada se vozi. Netko to kupi zato što ima lovu i jer mu se sviđa, a  netko jer misli da će dobiti neku performansu. A vara se. Dobit će samo kilažu.Recimo, oni euro(nešto nešto) Campagnolovi kotači  su bolji šest puta od recimo tih dubokih jer su lakši i čvršći i sve. Recimo, nemaš snagu da tjeraš 40km/h prosjek, i što si kupio? Ništa. A dobro..to ti tak’ ide.

 

Gdje završavaju tvoji stari bicikli?

Utapam ih leeega! Uglavnom, uglavnom…prodam ih. Uglavnom sam na gubitku.

(Elio oftopičari) Ovog sam kupio u Sloveniji, a s obzirom kako su biciklisti tak’ solidni ljudi kao osobe onda nije problem dovesti takav bicikl preko granice bez carine. Ekipa ti to sve odradi. Čak Slovenac, zamisli, Slovenac zamisli. Zamisli, to su oni što nam stalno podmeću nogu. Zamisli, čak ga je dovezao preko granice. Dobro, to je bilo u Kranju, tako da bi taj mogao imati posla s Italijom i Austrijom.

 

Najdraži proizvođač i zašto baš on?

Momentalno mi je najdraži ovaj, jer vidi ovako. Kao klinac, imao sam opsesiju prema Campagnolu, iako je možda Shimano bio bolji u nekom segmentu, ali on je po meni bio bez duše. To znači, može Japanac napraviti brži auto, ali Ferrari ostaje Ferrari. Tako ti je i kod ovoga. Kao klinac težio sam tome da imam talijanski bicikl s talijanskim dijelovima. Sada, s 44 godine, uspio sam si kupiti talijanski bicikl s talijanskim dijelovima. (Elio je ostvario dječački san)

Koliko vremena dnevno provodiš na bicu?

Prosječno dva sata, ali u treningu. (Elio opet oftpičari) Radim u Baranji i do posla imam 12km. Ljudi me pitaju „Zašto ne ideš biciklom na posao?“, neću ići biciklom na posao jer bicikl doživljavam kao sport, a ne kao neko nužno zlo.

Rekreativac-profesionalac?

Rekreativac. Kao klinac, jedno dvije godine bavio sam se veslanjem, ali taj sportski, natjecateljski živac stalno negdje ostaje te sam kao srednjoškolac otišao u BK Željezničar i tamo sam im rekao „Ja bih se bavio tim sportom“. Imao sam tada nekih 17-18 godina, a po trenerovim riječima bio sam prestar, no rekao mi je da mogu s klincima na trening od 60-ak km, ali kako sumnja da ću ja to moći.

Otišao sam tada s njima do Zmajevca i natrag, bez problema te ostao u klubu. Kasnije na treninzima, ekipa bi ostajala iza mene i molila me da usporim tempo.

Što je trener rekao na to što si postao bolji od njih?

A, ništa. Zapalio je još jednu cigaretu.

Je li taj živ još uvijek?

Mislim da je umro. Od raka pluća.

Kako se spremaš za utrke? Paziš li na prehranu?

Ah, mora čovjek malo pripaziti, mada nisam jedan od onih koji izbjegava, pa da sam sad na salaticama i mineralnoj vodi, vidi ovako…ti reci kada moraš prebaciti kazetu. Vidi, fora je u tome da su u biciklizmu skupi instrumenti, pa ne vrijedi kupiti bicikl od 6kg i izvaliti za njega 10 milja (htio je reći kuna) eura, a izvaliti tri šlaufa oko sebe. Tamo si investirao teške novce u lakoću bicikla, a ovdje lega imaš besplatno 20kg viška.

U 11. mjesecu počinjem trenirati za sljedeću sezonu, lagano trenažer jer ne vozim zimi, a neke druge stvari ne radim jer smatram da mi…trčanje nije baš nešto što bi se podudaralo s biciklizmom, barem meni. Jedino neko stepenište dugačko, ali toga kod nas nema pa sam razmišljao da odem u neki trgovački centar. Ali, dok još nema nikoga, oko sedam ujutro.

Savjet?

Ne mogu im to reći.(Elio vam to ne želi reći)

U današnje vrijeme drugačije se trenira, danas se trenira samostalno, dok se nekada treniralo u grupama, a sada, kada to pogledam s dvadesetak (Elio je rekao i tridesetak) godina odmaka, vidim da je ono tada bilo-pogrešno. Tog dana se tebi se išlo, meni se nije dalo. Danas je to individualno.

(Dao još par korisnih savjeta tijekom razgovora, a da toga nije bio ni svjestan)

1. Što ti je teže na treningu, bit će ti lakše na trci.
2. Moraš biti autodestruktivan na treningu.
3. Kada misliš da treba odustati, nastavi dalje, sutra će ti biti lakše.

Poklekneš li nekada pa eskiviraš trening, okreneš se i nastaviš spavati?

Može se dogoditi. Ali, taj osjećaj da ti se ne ide na trening, to je odličan osjećaj ako ga razumiješ. Znači, ako si ovaj tjedan napravio pet treninga, ako si jak i osjećaš umor, bez obzira koliko ti savjest govori „Moraš ići na trening!“, bolje je odmoriti jedan dan nego da mučiš organizam. Moraš jednostavno razumjeti sam sebe, kako funkcioniraš. (Elio ne propušta treninge zbog gluposti)

Što je s treninzima kada negdje otputuješ, za godišnji recimo?

Svoj bicikl uvijek nosim na godišnji odmor. Recimo, vozim se po Dalmaciji, bio sam na vrhu Hvara, Sv. Nikoli…pa ga nosim zadnjih 100m jer više nema staze. Onda me neki tamo planinar pita „Pa, što ne ostaviš bicikl dolje? Što ga nosiš gore?“ . Jebote, pa moram se slikati gore s njim, jesi normalan! Neću ga valjda ostaviti!

Bio sam na Sv. Juri na Biokovu dva puta, a ove godine sam u Dalmaciji probao voziti  na 10-12% uspona, i onda me još neki pas napadne, reko „Pojedi me sine, nemam snage da ti kažem mrš.“

Recept za uspjeh?

Samo trening. Trening, trening i ništa drugo.

Prave li ti godine prepreke u ostvarivanju novih ciljeva?

Ne. Baš još gore! Baš još gore, lega! Što sam stariji to mi nestaju prepreke. Žena mi je rekla da je to kriza srednjih godina. Netko si kupi sportski auto, netko motor, a netko u 44 želi pokazati da može!

Kako to završi, bude li nekih ozljeda?

Ne. Misliš ženu da li ozljeđujem? Ne! Ne zlostavljam ženu!

Kako se tvoje tijelo nosi s godinama?

Što su ljudi stariji, to moraju više trenirati da bi ostali na istom nivou.

Znači, s godinama  pojačavaš učestalost treninga?

Nije mi teško. Mislim, kada mi je teško znam zašto mi je teško, bit će mi lakše na trci. (Elio diplomatski izbjegao odgovor)

Padovi i biciklističke ozljede?

Pao sam nekoliko puta što se tiče brdskog bicikla, ali to obično padaš na travu ili zemlju, pa ne bude bolno, a jedne godine sam pao negdje u Istri, preko neke pruge, bila kiša lega, pao sam na desnu stranu i izgrebao sve od zgloba preko kuka do lakta i malog prsta, i onda me neka ženska doktorica zalijepila. Nakon što sam došao u hotel, morao sam se namakati u kadi jedno dva sata kako bih to mogao odlijepiti.

Jesi plakao?

Ne. (Elio nije bio uvjerljiv u odgovoru)

Najgluplji pad?

U Orahovici smo išli na vrh Kapovac i tek smo krenuli, a dečki su već imali bicikle s disk kočnicama, dok sam ja još imao V-brake, i Daniel meni kaže „Pa, što si ne uzmeš s disk kočnicama, bolje će ti kočiti nego taj V-brake!?“ moj odgovor je bio „Kako to misliš ne koči?!?!“.

Zašto voliš voziti bicikl?

Zato što je to izazov.

Najljepša stvar koja ti se dogodila na biciklu/zbog bicikla?

Najljepša stvar je kada dođeš među prva tri.

Najgora?

Kada dođeš četvrti. Tu si, a nema te nigdje! To mi se ove godine dogodilo dvaput. U Novom Sadu i još negdje.

Osijek-ceste-biciklističke staze?

Ovako ću ti ja reći. Bio je jedan Kanađanin u Baranji, koji je tako, putovao po cijelom svijetu, i onda sam ga doveo u Osijek da mu malo pokažem grad. Rekao mi je kako je super je to što ima biciklističkih staza, ali me pitao koji je mutant to pravio da je ovakve bankine stavio. Drugo, mislim da se provodi neki policijski terorizam na biciklistima, bio sam u situaciji da sam na Drinskoj vidio policajca koji je zaustavio neku curu jer je vozila pješačkom stazom i držao joj predavanje kako mora ići na cestu. I onda sam se ja zaustavio i rekao da mi kaže koliko je pješaka poginulo od naleta biciklista, a koliko biciklista od naleta automobila.

Ali, i kod bicikliste se javljaju ekstremne situacije, često  voze kao muhe bez glave.

Jesi ti imao nekih problema  s policijom?

Ne dam se ja uhvatiti. Ali, nisam imao.

Položaj biciklista u Osijeku?

S obzirom koliko imamo biciklističkih staza, dobar je, ne može se reći da je loš, razumiješ? Samo, šteta je da se ukupni dojam kvari zbog takvih sitnica.

Imaš li neki porok?

Tajno kupujem opremu za bicikle. Sakrivam lovu od žene. I onda kada donesem to kući, ne pričam s njom jedno šest mjeseci. Ali, mislim da je tako svugdje.

 

(BikeMyDay, Biljana Nelović-Biba)