BikeMyDay.com

Grad kao stvoren za bicikliste ili neiskorišten potencijal? Osijek je i jedno i drugo, gledamo li razvoj biciklističke kulture, infrastrukture, navika i manifestacija vezanih uz biciklizam. Ukupnih 25 kilometara biciklističkih staza kojima treba dodati i iscrtane biciklističke trake, nekima je dovoljno, drugima apsolutno premalo. Ipak, valja uzeti u obzir da se kod svake obnove cesta planiraju i nove dionice biciklističkih staza pa se tako već ove godine može očekivati nova biciklistička staza krunom nasipa sve do Višnjevca, planira se širenje nogostupa i iscrtavanje biciklističke staze u Strossmayerovoj, a stazu za bicikliste dobit će i Trpimirova nakon rekonstrukcije. No iskusni biciklisti kojima je bicikl primarno prijevozno sredstvo u gradu kažu da problem nije u nedostatku biciklističkih staza, nego u stihijskoj gradnji, isprekidanim dionicama i u nekim slučajevima katastrofalnoj izvedbi staza.

- Na pojedinim mjestima radije se vozim cestom nego biciklističkom stazom, jer jednostavno ne želim uništavati bicikl. Staze su neravne i pune rupa, a rubnjaci apsolutno nisu primjereni za prelazak biciklom. Šteta što situacija nije bolja jer je Osijek idealan grad za bicikliste, a čini mi se da su to i građani napokon prepoznali i da sada imamo i tri puta više biciklista nego prije desetak godina – kaže Boris Matešić, jedan od inicijatora Bike My Day pokreta za promicanje biciklističke kulture.

Prometna nekultura
Ipak, opće pomanjkanje kulture odražava se i na prometnu, odnosno biciklističku kulturu, napominje Matešić te dodaje da više trebaju raditi lokalne vlasti, policija, ali i pojedinci. Prizori grupice šetača na biciklističkoj stazi, biciklista na cesti čak i u ulicama gdje postoji biciklistička staza te bezobzirnih vozača koji svoj automobil parkiraju na biciklističku stazu mogli bi postati stvar prošlosti uz samo malo više truda.- Nitko se ne drži pravila te ne poštuje jasna obilježja na stazama. Vlada nered, građani su prepušteni sami sebi, edukacija je slaba, a i policija bi se mogla više angažirati. Na žalost, svjedoci smo svađa, nesreća i oštećivanja i bicikala i automobila, a to je odraz opće nekulture u državi – zaključuje Matešić.

Na bezbroj primjera očito je i kako su “mali” biciklisti u sjeni velikih automobila. Na tisuće kilometara prometnica za automobile, dolazi tek desetak kilometara biciklističkih staza, no vozačima ipak nije neugodno svoj automobil parkirati na tu, 150 centimetara široku biciklističku stazu, samo zato što su u žurbi. U civiliziranom svijetu, parkirališna mjesta rezervirana za invalide i biciklističke staze su svetinja. Tako, primjerice, u Njemačkoj ili Engleskoj nikomu neće pasti na pamet parkirati na spomenute površine. Nije riječ o strahu od kazne, nego o moralu i odgovornosti koje kod nas nema. Biciklistička staza u Gundulićevoj, Divaltovoj, Svačićevoj u nas je nerijetko puna parkiranih automobila. Kao da vozači automobila nisu svjesni da je svaki biciklisti, koji je umjesto automobilom na posao krenuo biciklom, direktno utjecao na smanjivanje gužve na cestama i parkiralištima. Vozači bi, stoga, svakog biciklista trebali cijeniti, a ne im automobilima zauzimati i ono malo površine rezervirane baš za bicikliste.

Ekspanzija biciklizma u razvijenim velikim gradovima može se pripisati i čistoj potrebi. Prometne gužve, nedostatak parkirališnih mjesta, skupe karte za parkirališta, sve skuplji energenti i brojni drugi razlozi mnoge su natjerali da alternativu automobilu potraže upravo na biciklu.

Svjetski trendovi i bicikl kao opsesija
Srećom, u Osijeku pravih prometnih kolapsa nema ni u vrijeme najvećih dnevnih gužvi, no to ne znači da trebamo čekati kolapse kako bismo se sjetili bicikla. Dobar primjer su sugrađani kojima je, iako imaju i automobil, bicikl primarno prijevozno sredstvo koje se zbog praktičnosti i ljubavi prema dva kotača pretvara u opsesiju.- Svoj prvi bicikl sam restaurirao i dotjerao te ga koristim svaki dan, a kada se na njemu dovezem do firme, nosim ga u ured gdje imam stalak za bicikl. Biciklizmom se bavim od mladih dana i to mi je postala prava opsesija – kaže Boris Matešić iz pokreta Bike My Day.

(Izvor: Glas Slavonije, Autor: Ivan Sekol)